Description
Autofikcijski roman 24×30 bavi se (ne)sposobnošću prihvatanja promena (mesta boravka, društvenog statusa, starosnog doba, imovinskog stanja, imidža, tradicije, društvenog uređenja, vere…). I uopšte, bilo čega što protagonistkinja smatra suštinskim u građenju svog identiteta. Glavna junakinja, koja je ujedno i naratorka, ima 48 godina, momka od 54 godine i psa. Nema svoj stan, ni decu, često putuje i naslikala je hiljade slika.
Radnja beleži njen jednomesečni rezidencijalni boravak u ateljeu u Ulmu, koji je podseća na stan u kojem je jedno vreme živela u Kisačkoj ulici u Novom Sadu. Kako ljudsko telo smatra kućom u kojoj boravi duša, a arhitekturu organskom tvorevinom koja se pod uticajem svojih stanara vremenom menja, ona upoređuje ova svoja dva privremena boravišta, kao dva lika, i kroz njih poredi dva grada, njihovu istoriju i društvo. Uz to, oba stana pohode različiti duhovi neprilagođeni promenama i remete njen mir.
Dnevnički koncipirana, knjiga sadrži hronološki nizane priče o autorkinom upoznavanju sa gradom, muzejima, ljudima, suočavanju sa sopstvenim životnim promenama, dok naraciju presecaju poređenja „nas” sa „njima”, razmišljanja o umetnosti i savremenoj likovnoj sceni, ali i misli o smrti, jer „stav prema smrti određuje stav prema životu”.
Odlomak iz knjige u PDF formatu.
Reviews
There are no reviews yet.