Description
Ljepša i starija Sarajevska megila je tekst koji se ističe svojim bogatstvom u
mnoštvu glasova, ali i u napetosti između usmenog i pisanog, onog što se pamti (jer je izgovoreno)
i onoga što opstaje (jer je zapisano).
Neprestano se krećući između dokumenta i priče, službenog jezika vlasti – njegovih
fermana i spiskova – i (često krhkog) ljudskog govora, Papin tekst pred čitaoca
postavlja primjere jezika koji može proizvesti (i proizvoditi) nepravdu – jezika koji
ne samo što ne opisuje stvarnost već je izvrće i nasiljem utvrđuje. Nasuprot tome,
pripovijedanje – noseći moralnu dimenziju – postaje i prostor otpora i mjesto očuvanja smisla.
Tako, putem tradicije u kojoj je govorenje odgovaranje za istinu, a pisanje izazivanje
trajanja, pripovjedač pokazuje da je laž vlasti u romanu opasnija od samog nasilja, jer
je ona pokušaj ozakonjenja nasilja jezikom.
Nikola Miković
Papo nam upravo razotkriva trostrukost kao njeno glavno obeležje – trostrukost vera,
zakona i činjenja na triput živoj i triput mrtvoj zemlji one jedne i u ljusci ponunane Bosne.
Na kraju, on u svom neznanju, više no u svome znanju, uprkos sklonosti da se odrekne
pouke, daje ono što nam ostaje da učimo: kako isti čovek nikad nije isti; kako ista
zemlja nikad nije ista; kako ista priča nikad nije ista.
Petar S. Jevtić
Eliezer Papo (1969, Sarajevo) profesor je sefardske književnosti na Ben-Gurion
Univerzitetu u Negevu. Njegov istorijski roman, Sarajevska megila (2001) našao se u
užem izboru za Ninovu nagradu, a u Agori su izašle njegove knjige priča – Nesabrane
priče (2022) i Zbrka riješenih zadataka iz života i poetike (2024).
Odlomak iz knjige u PDF formatu.


Reviews
There are no reviews yet.