Nakon 22 godine od njenog osnivanja,
Agorine biblioteke broje više od 600 naslova.
I ove godine vredno smo radili da našim vernim čitaocima predstavimo
knjige vrhunskog kvaliteta kako domaće, tako i inostrane savremene literature.
Stoga nam je zadovoljstvo da na ovogodišnjem Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga
najavimo neka od novih izdanja u okviru Agorinih biblioteka.
Posetite nas u Areni Hale 1 od 19. do 27. oktobra.
Biblioteka „AGORA”
Pejami Safa bez sumnje se svrstava u red turskih klasika, skoro u svim romanima tematizujući odnos između istoka i zapada, sukobe između starog i novog, između naprednog i degenerativnog, i to maestralno radi sukobljavajući alafranga i alaturka likove dopuštajući da svako govori sopstvenim jezikom.
Roman SAMI SMO jedno je od Safinih dela o kojem se među književnim kritičarima ponajviše raspravlja. Radnja romana dešava se nakon Drugog svetskog rata u jednoj vili koja se nalazi u istanbulskom kvartu Ješilkoj.
Iako predstavlja tešku sliku tadašnje Turske, sabijenu u jednoj porodici na skučenom prostoru, problemi jedinke i zajednice koje Safa želi rešiti, večni su i tiču se celog čovečanstva.
Ovaj roman Safa je napisao pred kraj života, i sa aspekta jezika i psihoanalize, smatra se njegovim najzrelijim delom i najlepšim izrazom njegovog hezarfenskog duha.
Šebnem Išiguzel savremena je turska autorka koja autentičnim pripovednim perom sve više osvaja kako Tursku, tako i inostranu čitalačku publiku.
Nakon romana Devojka na drvetu, Agora se opredelila da objavi roman SENKA MOJIH TREPAVICA koji iz dečijeg doživljaja sveta pripoveda priču o surovosti, nasilju.
Autorka romana smelo skida veo sa jedne opštepoznate, ali na marginu sklonjene tragedije, sa surove priče o seksualnoj i radnoj eksploataciji dece, dajući glas devojčici koja postaje glasnogovornik onih nemoćnih, poniženih, nevidljivih, čije vapaje skoro niko i ne čuje u trenucima kada i savremena civilizacija u sopstvenim posrnućima samu sebe jede.
Majstorstvom jezika, stilskom kompleksnošću, i intimnom kartografijom unutrašnjeg sveta glavne protagonistkinje, autorka romana ostvaruje snažan efekat napetosti i neizvesnosti, čitaoca pritom uvlačeći u pripovedni lavirint naboja emocija, pada i uzdizanja, nade i bezizlaznosti – u kojem glas „srne uplakanog oka“ odjekuje u svakom pojedinačnom iskazu, dijalogu, svakoj misli nad nikada odgonetnutim pitanjima…
Fajsal El Suvajdi, prepoznat kao poznavalac i proučavalac interkulturnih veza latinske i arapske civilizacije, pravo je osveženje u savremenoj arapskoj književnosti. Njegov roman POD KRILIMA ANĐELA nastao usled životnih okolnosti koje su 1990. zadesile samog pisca čija je porodica, zajedno sa njim, preživela strašan požar koji je gutao sve na svom putu, te na neki način ova knjiga zapravo je pohvala Anđelu
koji je bio produžena ruka jedne božanske intervencije.
Metamorfoze ovog motiva kompleksne su, i u mikrostilističkom radu na jeziku, autor ispisuje uzbudljivu ispovest, intimnu kartografiju duše i sudbinu pojedinca u surovim trenucima sadašnjice.
PETI BROD roman je prvenac jedne od najvažnijih savremenih slovačkih književnica, Monike Kompanjikove, nagrađen najprestižnijim slovačkim književnim priznanjem – nagradom „Anasoft litera“ (2011).
Inspirisan stvarnim događajem, ovaj roman otvara najintimniju dramu dvanaestogodišnje devojčice Jarke, koja svoj doživljaj sveta oblikuje na periferiji grada, gde živi sa samohranom majkom koju „oslovljava po imenu“ i bakom Irenom („drvenom“, hladnom ženom) bez istinske porodične ljubavi, sigurnosti i razumevanja.
U takvom okruženju, Jarka biva prinuđena da, brinući sama o sebi, surovu istinu sazrevanja i sva iskušenja svakodnevice otkriva upravo SAMA, a njena utopija i tajno skrovište, skladište snova i želja ali i sigurnosti, postaje bašta sa baštenskom kućicom u vinogradima iznad grada.
Jedna sasvim nova epizoda u njenom životu – briga o pronađenim blizancima i komšijskom dečaku Kristijanu – postaće ostvarenje ideje o „zamenskoj porodici“ u baštenskoj kućici, daleko od društvenog vakuuma i postkomunističke atmosfere tmurnog grada.
Jedna od najvažnijih argentinskih spisateljica današnjice, Luisa Valensuela (1938) je bila primorana da svoju zbirku priča PROMENA ORUŽJA (1982) objavi na španskom u Sjedinjenim Državama jer je njena zemlja bila pod jednom od najokrutnijih vojnih diktatura (1976–1983). Teme ovih priča jesu: moć koju mislimo da imamo ili bi voleli da imamo; žensko telo i njegov položaj u patrijarhalnom društvu; reči i jezik koje koristimo da bismo osmislili moć i telo. Valensuela je pronicljiva, odvažna, duhovita i oštrog jezika.
Priče ove zbirke govore o zadovoljstvima, iskustvima, sećanjima ženskih likova u različitim situacijama u kojima se nalaze zbog raskoraka u rodnoj moći.
Po rečima Hulija Kortasara, „knjige Luise Valensuele predstavljaju našu sadašnjost i našu budućnost. Na svakoj stranici otkrivamo istinsku svetlost, istinsku ljubav i istinsku slobodu“.
A za ljubitelje kvalitetne latinoameričke književnosti, sa zadovoljstvom najavljujemo da će se do kraja 2024. godine, u Agorinoj biblioteci pojaviti dva naslova savremenih spisateljki koje već uveliko osvajaju međunarodnu književnu scenu,
zbirka priča OPASNOSTI PUŠENJA U KREVETU argentinske autorke Mariane Enrikes i roman čileanske autorke Line Meruane KRV U OČIMA.
Biblioteka “Kalendar”
Biblioteku posvećenu ostvarenjima domaće produkcije otvaramo novim romanom dobitnika nagrade “Meša Selimović” Nebojše Lapčevića – SEJAČ.
Ovaj roman zasnovan je na nekoliko isprepletenih pripovednih tokova u dvadeset četiri poglavlja većma lirske proze o umetnosti, o precima, ljubavi i strasti, o duši, propadljivosti čoveka i smrti, o čulnom ka misaonom, o sopstvu i zajedničarenju, mitu i legendi Tromoravlja, o lepoti stvaralaštva, oneobičavanju i vaskrsloj prirodi…
Gospodin slučaj je hteo da pismo sa tapijom na Zakos livadu u Jankovoj klisuri iz1833. godine, od čukundede Đorđija, čudesnim putevima, stigne na adresu kompozitora u poznim godinama – Adama Dedinca.
Njemu, s jedne strane, ovaj nepoznati libreto postaje stvaralački izazov, uzbuđenje i opsesija, dok s druge strane istraživački podvig, uz pomoć grešnika, prijatelja Koste Pamjatnika, uspostavlja i jednu drugačiju,
narativnu nit Priče…
Tako Sejač – simboličan lik u libretu za operu libretiste Anonima koji je pisao u osamnaestom veku za nepoznatog naručioca – iz stranice u stranicu biva i multisemantički simbol iz kojeg se celokupni značenjski potencijal romana ekstrahuje i ponovo u njega vraća. Kuda krenuti, kojoj se uzvišenosti prepustiti? Impozantni polilog sada vode Smrt, Ljubav i Umetnost…
Dnevnička proza Slavka Gordića STO DANA predstavlja zapise iz Dnevnika koje je ovaj univerzitetski profesor, kritičar, esejista i pisac vodio intenzivno u stodnevnom rasponu postavljajući neka krucijalna pitanja bivstvovanja lična i univerzalna: Šta čini naše dane? Šta sami činimo, šta nam drugi čine, u užem i širem okružju? Šta pokreće našu svest, damare i osećanja?
Čime telo, duh i duša uzvraćaju na pozive i dozive sveta?
Koliko zakonomernosti, a koliko haosa, ima u sadržajima, bojama i ritmovima onog u čemu i čime živimo?
Šta bi „geološki” presek našeg veka, ili jednog komada vremena, otkrio o nama? Jesmo li spremište, puka deponija slučajnosti, pa i tričarija, ili su se u nama slegli i sležu nanosi i tragovi sudbinskog nekog zbivanja?
I da li nas ono naše – svejedno da li birano srcem ili voljom – u jednom času neminovno izneverava? I koliko smo, otud, mi – mi,
ili tek šaroliko i nepredvidljivo zbitije.
Roman U JEDNOM DAHU Borisa Lazića tematizujući kasne devedesete, prati životna iskušenja dvojice glavnih junaka: mladog pisca poreklom iz emigracije i inostranog dopisnika. Obojica kreću u svojevrsni Road Trip kroz Srbiju, s ciljem izveštavanja o Protestu.
Dok novinar šalje dopise svojih anketa, dotle mu mladi pisac služi kao konsekutivni prevodilac. Jedan tok romana pruža sliku prvih koraka ulaska u književnost, dok je drugi, dominantniji, onaj koji opisuje susrete inostranog dopisnika sa građanstvom i seljaštvom, sa predstavnicima vlasti i opozicije, diljem zemlje.
Ceo siže dat je u vedroj (i pomalo setnoj) atmosferi, sa mnoštvom veselih i burlesknih scena iz porodičnog i društvenog života. Roman biva protkan intertekstualnim literarnim pasažima i referencama koje upućuju na rokenrol, odnosno Novi talas, koji predstavlja muzičku potku njihovih kretanja.
Kao svojevrsna georefleksija, ovaj roman predstavlja hroniku jednog kako geografskog, tako i mentalnog, ili pak najintimnijeg unutrašnjeg prostora i unutrašnjeg govora pojedinca, na raskršću istorije i savremenog trenutka, a sve u iskustvenom i pažljivom radu na jeziku, stilskim, motivskim i semantičkim raslojavanjima, između jednostavnog, sažetog izraza i semantičkih bujnosti metafore.
ŠANGAJ, I POLA SVETA – hibridno je ostvarenje koje stereografski ujedinjuje prethodna prozna dela Vladana Matića, a u kojem se u fantazmagoriji i (anti)utopičnosti akumuliraju sva prethodna iskustva svojevrsnog nomadizma, psihogeografije i civilizacijskog hedonizma, a imaginacija i dalje nestrpljivo “žudi za osvajanjem prostora, za promenom prostranstava koja stvara i kojim se kreće” (V. Pavković).
Ova hibridna proza, koja u piščevom protivžanrovskom izboru prednost daje fragmentu, fantazmi, zapisu, snu, belešci, fotografiji i montaži, ali i mnoštvu plutajućih glasova i svedočanstava, sasvim je apartan doživljaj izlaska iz jedne minule epohe svojstven
Matićevoj poetici poigravanja sa pripovedačkim horizontom očekivanja, baš kao što je slučaj I sa jegovom prethodnom knjigom Završavanje dvadesetog veka.
EX SILENTIUM novi je roman Slobodana Mandića, višenagrađivanog pisca, koji nastavlja potragu njegove prethodne knjige Antikvar Gospodnji, potragu pripovedača koji traga za mestom od koga počinje područje duha.
Roman koji ljubitelje lavirintskih čitanja teksta i stilski bogatih narativa sasvim sigurno neće ostaviti ravnodušnim! I kao da nekakva imaginarna ruka pripovedač briše sve prethodno napisano, iznova ispisujući novu povest i nova sećanja,
nove želje…, na kraju krajeva i novi identitet protagonista ovog romana, dajući primat Priči i svoj toj dragocenosti koju nam Priča može podariti u bogatstvu semantičkih nijansi… kada trijumfuju Jezik i magija reči…
SEĆANJE NA POMOLU Alme Koman – knjiga intimna, iskrena, ljudski prisna, te neminovno i bez oklevanja uvlači u fabulu. Narativ romana kroz redove jednako diše, a taj dah se ubrzava od momenta zapleta kada se glavni junak nađe među zidovima čudne, neznane institucije u koju je nevoljno, tuđom rukom doveden pod nerazjašnjenim okolnostima.
Protagonista počinje da se orijentiše, bori (ne) snalazi se lavirajući od ogorčenog nezadovoljstva do trenutaka u kojima se ponaša kao dete u začaranom zamku gde igrom traži izlaz. Uz začine Kafkine atmosfere prepletene s živopisnim dijalozima naviru čitaocu pitanja i osećaji koji traže odgovore.
Nakon nekoliko prethodnih romana, autorka svojim čitaocima još jednom daruje suze i smeh kroz romaneskni rukopis vrcavih zapleta i tako poziva svakog čitaoca da se približi što više može njenim protagonistima.
Paleta živopisnih likova defiluje u neverovatno širokom dijapazonu i strukturi karakera i ličnosti – heroji i antiheroji brzo menjaju svoje uloge ukazujući na relativnost, sukobljavaju se ličnosti koje rade pod najtežim kulukom jer su zarobljene u dužničkom ropstvu svom egu i oblapornoj sujeti, naspram onih duša potvrđenih anđela čuvara koje postojanjem i prisustvom leče.
Do kraja godine, u okviru ove biblioteke pojaviće se i roman Maje Erdeljanin – 24×30 kao i zbirska priča Eliezera Pape ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA IZ ŽIVOTA I POETIKE.
Iz Biblioteke “Link” izdvajamo:
NESAVRŠENE Lidije Vasiljević. Knjiga koja je za veoma kratko vreme stekla popularnost čitalaca, a predstavlja psihološku, feminističku i političku analizu tradicionalističkog patrijarhalnog viđenja i tretiranja normalnosti žene, kroz dekonstrukciju mitova o ženskim bolestima, i predstavlja jedinstveni doprinos ovoj oblasti u literaturi pisanoj na našem jeziku.
U njoj se dekonstruišu patologizacije žena u okvirima psihijatrije i psihoterapije kao i u samom društvu, kroz analizu obilja literature, praksi i primera iz psihoterapijskog iskustva same autorke.
Glavne junakinje knjige su klijentkinje, pacijentkinje, ali i sve druge žene koje su tako procenjivane, njihova priroda, otpori I nametnute norme. Ovom analizom obuhvaćene su i višestruko diskriminisane kategorije klijentkinja kao i same psihoterapeutkinje, praćene na trnovitom putu ka istini kreirajući pristupe koji su okrenuti slobodnom razvoju kapaciteta.
Tema kojom se autorka bavi, iako je obrađena stručnim jezikom, ispričana je pitko i jasno, namenjena širokom krugu čitateljki i čitalaca.
Mila Mihajlović – ISTORIJA SRBA NA APENINSKOM POLUOSTRVU,
prošireno i dopunjeno izdanje. U vreme kada se na mnogim meridijanima ulažu grozničavi napori da se sagledaju nova značenja kulture u kontekstu savremenih socijalnih, ekonomskih i političkih promena, dr Mila Mihajlović upustila se u izazovne i aktuelne teme.
Njen rukopis oslanja se na saznanja i alate nekolikih srodnih ili manje srodnih disciplina – ne samo, dakle, istorije već i
kulturologije, psihologije i sociologije, a značajnim svojim delom odnosi se i na budućnost – ne samo na prošlost i sadašnjost.
Ona pokazuje da su relacije između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zamršene i uzajamne. Uvođenjem reda u naša znanja o prošlosti, aktivno se skicira i budući položaj ne samo srpske zajednice u Trstu, za koju je ovde napisano da je najbrojnija manjinska grupa u tom gradu, i srpske grupacije u Italiji koja je, počev od 8. veka, nastajala u desetak velikih talasa.
Na osnovu istraživanja koleginice Mihajlović, mogu se donositi i uverljivi naučni zaključci o granicama srpskog duhovnog prostora i zapadnoj liniji srpske kulture, duhovnosti za koju je odavno rečeno da ne živi samo u vremenu, već i u prostoru.
Do kraja tekuće godine, u biblioteci “Link” pojaviće se dve izvanredne studije – OD VLADIKE DO GOSPODA Aleksandra Petrova i JOŠ OVAJ PUT Gordane Vlahović.
Biblioteka “AKADEMIJA ZA PISCE”
Biblioteka “Akademija za pisce” ove godine obogaćena je još jednim naslovom PRIPOVEDATI, PEVATI ILI POZORIŠTE PRAVITI? i ovaj put u priređivačkom podvigu našeg značajnog postmodernog pisca – Đorđa Pisareva.
Nakon knjiga Mašina za čitanje, O stanovnicima biblioteke, Majstor koji gradi svetove i gospodari pričama i Od radionice čitanja do kursa kreativnog pisanja, u saradnji sa Narodnom bibliotekom Kruševac, ove godine ciklus nastavljamo knjigom koja hibridnim postupkom okuplja mikrotekstove iz domena proze, poezije i drame, uplićući i tekstove samog priređivača kao sveobuhvatni kaleidoskopski pogled na mikroceline knjige.
Biblioteka „Hyperlink”
Prevod na engleski zbirke pesama Nenada Šaponje PSIHOLOGIJA GRAVITACIJE, koju, izdeljenu u tri celine, čine 33 pesme visokoestetizovanog izraza, prepoznatljivog za Šaponjino stvaralaštvo.
Njegova poezija i dalje se odlikuje poetičkom doslednošću kakvu poseduje retko koji individualni autorski projekat. O svojoj novoj pesničkoj knjizi autor piše:
„Ova knjiga je napisana za sve vas koji smete da pomislite, a i da naglas, u svetu zahuktalih i izvrnutih smislova svakodnevice, pročitate, da je poezija drama bića, karta za dušu na putu prepoznavanja… mesto dijaloga, šetnja po ivici, let bez krila, san koji traje… ono uzbudljivo mesto na kome i jesmo i nismo, u isto vreme i van vremena…“
Kao i u prethodnim knjigama poezije, Šaponjin poetski izraz vrlo je specifičan i osebujan. Naime, „njegovi su stihovi precizni i delikatni a metafore i slike suptilne.
Odmak od materijalnog, od agresivne svakodnevne pojavnosti/trivijalnosti i ulazak u sfere ideja i principa, od estetskih do filozofskih, čemu je ovaj pesnik posvećen, zahteva i od čitaoca pažnju i vrlo aktivnu saradnju u spoznaji pesničkog dela.
Rezultati ovakvog manira i svetonazora izdižu se do visina uživanja u intelektualnim konstrukcijama i nepatvorenoj poeziji koja slavi snagu jezika.“
Biblioteka „Pogled preko svega”
Drugi deo dnevnika Pavla Ugrinova, značajnog književnika, osnivača Kamerne scene Ateljea 212 i urednika dramskog i serijskog programa Televizije Beograd, pod naslovom NULTA EGZISTENCIJA 2, ovaj put vođen između 1973. i 1989. godine, nešto je sasvim drugačije za sve ljubitelje “dnevničke literature”, budući da je i sama ličnost P. Ugrinova bila nešto sasvim drugačije i autentično u kulturnom životu na ovim prostorima.
Nakon ostvarenja koja poslednjih godina privlače čitalačku publiku, poput novela Ljubav i dobrota i Van sveta, kao i knjige dokumentarističke, autobiografsko-imaginativne proze Egzistencija i Antiegzistencija, ovaj put pred čitaocima je knjiga visokih literarnih, estetskih i idejno-filozofskih vrednosti, koja je značajan doprinos dnevničko-memoarskoj prozi i svedočanstvo o vremenu raznovrsnih turbulencija, ali i posve intimistička kartografija jedne značajne i nezaobilazne ličnosti srpske kulture i umetničke tradicije, često na granici između proznog, esejističkog, dnevničkog i dokumentarnog diskursa.
Pored ovog izdanja, u Agorinom izdavačkom planu su i naslovi koji će se pojaviti do kraja 2024, BELINA SUTRA Živojina Pavlovića, zatim PISMA PRIJATELJIMA I PORODICI F. Kafke u priređivačkom i prevodilačkom poduhvatu Jovice Aćina, kao i OBILATNOST Dragana Aleksića, sabrani tekstovi ovog avangardnog umetnika koji će bez sumnje, otvoriti nove puteve recepcije njegovog stvaralaštva.
Biblioteka “Izabrane knjige Vladimira Pištala”
(u koizdavaštvu sa IK LAGUNA)
Nakon romana Milenijum u Beogradu i Tesla, portret među maskama, koji su u okviru ovog projekta izašli tokom 2023. godine, u tekućoj godini pojavila su se još četiri izdanja proznih knjiga jednog od najznačajnijih i najprevođenijih srpskih pisaca današnjice:
1. Roman VENECIJA – jedan od najneobičnijih romana naše književnosti upravo zbog svoje komunikacione platforme. Pisana u tananom procepu između bildugsromana i knjige metamorfoza, ona iznosi pred čitaoca jednu duboko ličnu priču intelektualnog odrastanja i poetskih metamorfoza.
Kroz knjigu o promeni, knjigu o obrtanju svih značenja u karnevalu, autor posmatra Veneciju na ozarenim licima ljudi iz celog sveta. Venecija predstavlja drugi svet u ovom svetu, u remboovskoj ”nenastanjivoj strani vazduha”.
Ona je metafora duhovne potrage, naš Roman o Čarnojevicu za dvadeset i prvi vek, omaž Felinijevim svetim ludama, omaž Kazanovi, koji je trčao maraton kroz tela žena. Poput himere samog grada i roman Venecija je začudna sinkretistička mešavina, književni odgovor na postojanje ove ”plutajuće bajke”.
2. Roman SUNCE OVOG DANA: PISMO ANDRIĆU – Pred čitaocem je knjiga koja našu književnost čini odista velikom. Smeštajući Andrićevo delo usred ličnog književnog mita, Pištalo je svoju priču o pojačanoj sadašnjici ispisao kao pismo Andriću.
Putopis iz sveta Andrićevog književnog dela, kombinovan je sa izveštajem iz našeg sveta koji prati sunce ovog našeg dana.
Nalazeći se usred „propagandne kiklopizacije današnjice“ autor podiže svoju tačku posmatranja i otvara nam analitičke i poetičke prozore, kako prema jednoj književnoj svesti i njenom istorijskom kontekstu, tako i prema projekciji te svesti u ovom vremenu.
Beskompromisno demonstrirajući etiku književne odanosti, ali istovremeno i etiku odanosti književnosti, pripovedanju sveta, Pištalo razgovara sa Andrićem na način blizak onome na koji je mladi Andrić vodio „Razgovor sa Gojom“.
3. Roman PESMA O TRI SVETA – najnoviji Pištalov roman koji je već ovenčan značajnim književnim priznanjima poput nagrada “Beskrajni plavi krug” i “Dr Špiro Matijević”. Pesmu o tri sveta vodi velika i hrabra mašta.
Ona pravi širok kulturološki zahvat, od baroka – doba ranog prosvetiteljstva, masovnog ropstva i građenja svetskog sistema, pa sve do Napoleonovog osvajanja Perasta.
Vladimir Pištalo ima redak dar za razumevanje drugih kultura. On prepevava istoriju.
Ovo je priča o Evropi, Africi i Americi.
O Veneciji, Tunisu i Salemu. O vatrama i suknjama. O prolasku vremena. O muzici. O galiotima i galebovima. O gusarima pod zaštitom države. O ludilu, o vešticama. O divljacima i čipkanim kragnama. O imperiji. O gospodarima i učiteljima. Ovo je antikolonijalni roman.
Ovo je saga o bačenosti u postojanje. O univerzalnosti. O partikularnosti. Pesma o tri sveta vraća glas ženi izbačenoj iz istorije. Srpska književnost nema junakinju sa kojom se tako lako identifikovati kao što je Ozana Bolica. U spoljnom svetu Ozana je robinja. U unutrašnjem svetu ona je radoznala, darovita, mudra i čulna.
4. Zbirka priča VITRAŽ U SEĆANJU – „U predgovoru sam napisao da su od moja tri grada – Sarajeva, Mostara i Beograda – uništena dva. U međuvremenu je i Beograd bio bombardovan. Ove priče govore o narastanju zla.
U nekima od njih prikazan je svet od pre rata. Karakteriše ga prisilna naivnost. O zlu se nije smelo govoriti. Možda ćete primetiti da se u ovoj knjizi o izvorima autoriteta, kao što su vojska i policija, govori bez entuzijazma.
Kad su ratovi došli, nagledali smo se kukavičluka u formi junačenja. Mnogi nisu imali ni simpatije ni mentalne snage za iskrenost. Nežno su nabrajali boje carevog novog odela. Retki su viknuli – Car je go!
Kao svaki pisac u ovim pričama sam tražio način da
progovorim o stvarima o kojima nisam znao kako.
Najvažnije saznanje ove knjige je da postmodernističke igre mogu zaključati pisca u večnu nezrelost… ako se ne suoči sa stvarnim svetom…
Drugo saznanje je da čovek, kad shvati da je nezaštićen, postaje ponovo rođen. Treće – onaj ko odbija da prepozna zver u sebi biva pojeden. Kao sredstvo suočavanja, jednostavnost je moćnija od sofisticiranosti. A najvažnije saznanje jeste da onaj ko ne ispriča svoju priču ostaje pod
večnim starateljstvom drugih.“ (V. P.)
Add Comment