Close
Milisav Savić, DOKTORA VALENTINA I SESTRE MU SIMONETE POVEST ČUDNOVATIH DOGAĐAJA U SRBIJI

Uskoro u AGORI!

Novi roman Milisava Savića, DOKTORA VALENTINA I SESTRE MU SIMONETE POVEST ČUDNOVATIH DOGAĐAJA U SRBIJI

ŽENSKO POSELO

Simoneta privlači pažnju i drugih žena, ne samo Božaninu. Sve žele da popričaju s njom iako ona teško govori, i kad nešto uspe da promuca, slatko se smeju njenom izgovoru i pogreškama, utrkuju se da joj udele mali dar, cvet, jabuku, parče tek ispečene pogače, pipkaju joj ruke, vrat, obraze, kao da žele da provere da njena bela, prozračna koža nije od hartije ili svile. Simoneta upozna i Blentovu ženu, Radojku. Ona je pozva na poselo u Kneginjinom konaku.
Simoneti se pridruži i Božana. Oko rasplamsalog ognjišta, na prostirkama sedi dvadesetak žena, predu vunu, pletu šalove, rukavice i prsluke, a dve na razboju tkaju ćilime. Sve kao pripomoć Kneginji.
Seljanke se ne obradovaše pridošlicama. Prekinuše glasnu priču i počeše da se došaptavaju.
Simoneta pomisli da je ona, Latinka, nepoželjna.
Tada joj Radojka šapnu da nije trebalo dovoditi Božanu. Ne pripada ona ovom svetu: ne zna ni da prede, ni da plete, ni da veze. Uz to, Božana je preterano pobožna, a na poselima ponajmanje je pobožnosti. I seljanke misle da je Božanu poslala Kneginja da nadgleda rad kulučarki.
Neprijatno ćutanje prekinu Baba Jegda. Šušketajući i pršteći pljuvačkom, pokaza Božani da sedne do nje.
Sad će je ona naučiti kako se pletu rukavice. Pa kad ih isplete, da ih pokloni svom đuvegiji, kaza Jegda.
Ne treba njoj nikakav đuvegija, odbrusi Božana, ali se prihvati igala.
Pa neka ih pokloni babu ili bratu, reče Jegda. I onda naredi jednoj devojci da u žar zapreta nekoliko krompira, a drugoj da započne pesmu.
Sve te pesme, ljubavne, bile su poznate doktoru Trubaru i Simoneti iz Vukove zbirke. Devojke su u stihove ubacivale konkretna imena, svoja i momaka. Što izazva različite komentare: od toga da pevačica lažno imenuje momka, prikrivajući pravog, ili da pomenuta devojka i mladić ne zaslužuju takve pohvale.
Očigledno je da Baba Jegda, uz pomoć još nekoliko vršnjakinja, gospodari poselom. Na ruku joj idu godine (o kojima najbolje govore njena bezuba usta!) i priče da je u velikoj Knjaževoj milosti.
Oko ponoći, prezalogajiše pečen krompir uz sir i kajmak. Jegda iz nabora široke suknje izvuče čuturu s rakijom. Sve babe povukoše po nekoliko dobrih gutljaja.
Potom Baba Jegda, već pripita, izvadi veliki nož, isti onaj koji je zabila u zemlju, zaustavljajući olujne oblake. I reče da će svakoj devojci otfikariti glavu ako čuje i jednu bezobraznu reč.
Onda ispriča priču o carici koja traži muža. A upravo traži onog koji ne izgovara sramotne reči. A takvog nije lako naći, jer momci na caričina pitanja odgovaraju prostački, imenujući sramotne stvari pravim imenima.
Tako se i jedno devojče, iza Jegdinih leđa, prevari pa na caričino pitanje odgovori prostački. Jegda joj zaklopi usta udarcem šake.
Drugo devojče odgovori upravo onako kako je carica očekivala, doduše isuviše prostodušno, što izazva smeh kod baba.
Priča se srećno završi, jer carica uspe da nađe muža. Malo budalastog, ali koji ne izreče nijednu bezobraznu reč iako ga je carica mamila. Tu priču, i još neke sa posela, doktor Trubar je izgovorio u peru gosparu Tedaldu u Zemunskom karantinu.
Pripovedačica bi nagrađena dugim i prigušenim smeljuljanjem devojaka, koje potajno laktovima udarahu jedna drugu u rebra.
Ona nikad ne bi uzela budalu za muža! kaza Božana.
Da li znate šta najbrže raste? započinje sledeću priču druga baba. I ona bez ijednog zuba…
I opet naivni odgovori, da bi se na kraju dobio pravi. Naivni odgovor izlete i iz Božane. I ona misli da od svega povrća najbrže raste krastavac. Naročito ako se redovno zaliva.
Sve babe i većina devojaka prasnuše u smeh.
Baba Jegda privi uz sebe Božanu i reče nek samo nauči da plete, i sve će joj se samo kazati. I krastavci su dobri da se pročisti i izbeli devojačko lice.
Ali po trećoj priči – sve su pripovedačice babe – taj isti krastavac mogao je da izraste i pri dnu muškog trbuha.
Ovog puta se nekoliko devojaka, ne samo Božana, usprotiviše tome: ako je reč o baštama, one se pre uzgajaju na ženskom nego na muškom trbuhu, reče jedna.
Ali krastavci više vole muški trbuh, objasni pripovedačica i onda nastavi priču.
Voli li krastavce? upita Božana Simonetu.
Ne baš!
Ni ona! Čak ni one u turšiji, kaza Božana.
U sledećoj priči povede se reč koji je ždrebac bolji: onaj s kraćom ili dužom pritkom.
Božana ne zna šta je to pritka. Baba Jegda joj objasni da je to ona motka koja se zabije u zemlju da bi uz nju rasla boranija.
A šta će ta pritka ždrepcu? upita Božana.
Opet se začu potuljeni smeh u mraku.
Pa kad ždrebac uđe u baštu da se boranija ima uza šta uhvatiti – objasni pripovedačica. I onda nastavi priču.
Pouku priče jedino izgleda razumeju babe. Ako hoće da joj veruju, a treba da joj veruju, jer se krastavaca nagutala za celu kacu, baš je tako kako kazuje priča, reče Jegda.

Ona ne veruje takvim pričama. Ne veruje, jer ne misli da su po Božijoj volji. Zna dobro Bog koja je žena nevaljala, a koja nije, reče Božana.
Znao je, ali više ne zna, kaza Jegda. I ispriča kako je neki prevareni muž u besu razbio ogledalo, u kojem je Bog gledao kako se ljudi vole i slažu, ali i svađaju i varakaju.
Ona, Božana, ne veruje ni toj priči. Kao da Bog nije mogao da nabavi ili napravi novo ogledalo.

SIMONETA UPOZNAJE KNjAŽEVU MILOSNICU

Jedno veče pojavi se musavo devojče na vratima sobe doktora Trubara i Simonete i reče da Mala gospođa poziva Simonetu da je poseti.
Doktor Trubar se zbuni. Koliko je razabrao za ovih nekoliko dana boravka u prestonici, Gospođom zovu samo Kneginju.
Je li Kneginja? upita doktor Trubar.
Ne. Kneginja je Velika Gospođa.
A ko je Mala?
Sad se devojče ljutnu. Kao da htede da kaže kako to da Italijan nije čuo za Malu Gospođu. Gospođa Milica, reče.
I ova priča je Simonetina. Ili moja, svejedno, jer sam i ja, kao pripovedač, iako nepozvan, otišao u tu posetu. Naravno, nevidljiv, krijući se iza Simonetinih leđa.
Milica živi u lepoj, po evropski nameštenoj kućici pokraj reke. Kućicu joj je poklonio Knjaz prilikom udaje. A udao je Knjaz nedavno za svog konjušara. Milica je baš tako rekla, kaže Simoneta, udao je Knjaz, što govori da u Srbiji o udaji odlučuju drugi, bilo da su roditelji ili staratelji udavača. I niko se protiv tog groznog običaja ne buni osim, koliko Simoneta primećuje, Božane.
Buni se i doktor Trubar, ja znam, ali za sada to ne ispoljava.
Milica je u poodmakloj trudnoći. Zbog toga više ne poslužuje Knjaza tako često za ručkom i večerom. A i Knjaz je našao novu milosnicu. To je ona koja je Valentina i Simonetu dočekala hlebom i solju.
Ponudila je Simonetu rakijom. Simoneta odbi, ali Milica popi uz slast nekoliko čašica. To samo govori da i u Srbiji žene piju, doduše krišom, za razliku od Babe Jegde kojoj je to dozvoljeno javno.
Milica ne mogaše da se nadivi Simonetinom vratu. Pipka ga i čudi se što Simoneta ne nosi ogrlicu. Oko Miličinog vrata visi niska zlatnika i srebrenjaka.
Kako bi ona mogla da izbeli ruke? upita Milica. Daje joj Baba Jegda neke meleme, ali ne vredi. Veli kasno je sad, ruke su joj potamnele od sunca dok je čuvala ovce. Pa što nisu potamnele ruke Jelinki – to beše ime nove Knjaževe milosnice – koja se vucarala po planinčini, i po kiši i po suncu, s njenim hajdukom?! dodade Milica.
Pozvala je Simonetu da je nauči da piše i čita i da joj daje lekcije iz italijanskog i francuskog, nastavlja Milica. Knjaz joj je rekao da je tu hajdučicu zadržao kao milosnicu zato što je pismena i što mrndža stranske jezike. Veli sad Ćelo neće smeti da mu prećutkuje delove pisma koja mu nisu po volji. I veli da će mu Jelinka biti tumač kad mu dolaze stranci: biće im milije da im prevodi ona, a ne ona rugoba od Ćelavka, pa će stranci omekšati i lakše pristajati na ono što od njih Knjaz traži.
Usred razgovora upade u sobu Miličin muž.
Kako ulazi u kuću bez kucanja? izdra se Milica. Sto puta mu je rekla da se svuda u svetu, pre nego što se uđe u sobu, kuca. Ali tupavku to ne vredi govoriti.
Veli ovo je njegova kuća, pa što bi kucao?! pokuša da se opravda konjušar.
Nije njegova već njena, kaza Milica, a onda grubo: Što je došao?
Doneo joj gaće i košulje da ih opere, reče Miličin muž.
O, stoke! uzviknu Milica, pa se obrati Simoneti: Da li u Italiji žene peru muževima gaće i košulje?
Bogatije imaju sluškinje, kaza Simoneta.
Eto, neka vrati svoje usrane gaće, pa neka ih pere sam ili nađe sluškinju, izdra se Milica na muža. I zar mu nije rekla da takav, sav prljav, ne ulazi u kuću. Sva soba zasmrdi od konjske pišaće, pa joj ne vredi da dovede deset popova da je kade.
Voleo bi on da ne smrdi, ali šta će kad mora da spava u štali, jer mu rođena žena zabranjuje u kući, odgovori konjušar.
Dobro je što, jado jedan, ima sobičak u štali, jer i bez njega može ostati, reče mu Milica i naredi da se gubi iz kuće.
A kad konjušar ode, kaza Simoneti:
Ne bi se ona, pa makar je obesili o suvu krušku (pažnja čitaocu, to suvo drvo zapalo je u oku Valentinu odmah po dolasku u konak!) udala za konjušara, ali je poslušala Knjaza. Eto, rekao joj Knjaz, moraš, Milice, da imaš muža, nećeš valjda da rodiš kopile. I muž će da se brine o njoj ako se njemu, Knjazu, ne daj Bože, nešto desi. No, ona se nada da se Knjazu ništa neće desiti. I da će mu ona, ako mu rodi muško, ponovo omileti. Brzo će on izgustirati tu Turkinju. Da li je Jelinka bila Turkinja, to Simoneta nije saznala, a nije je ni zanimalo.
Na rastanku joj Milica pokloni čuturu rakije, zaslađene borovnicom.
Ti si, moj dragi Valentino, odmah potegao dva-tri gutljaja.
I pomislio si: nije čudo što žene u Srbiji piju rakiju. Ima nešto omamljujuće u tom – kako je govorila Baba Jegda – đavoljem piću.

ERBERIN MORA DA BATINA STARCA PROROKA

On je lud! ponavlja Berberin, trčkarajući za Valentinom. Moli ga kao Boga da ga spase od ludaka!
Ludak je Knjaz.
Eto, neka samo izmoli da ga Knjaz otpusti. Naći će Knjaz i boljeg i mlađeg berberina od njega. Da je znao šta ga čeka, u Srbiju nikad ne bi došao. Kakvo blago, kakvi novci – ništa od toga, ovde može samo da se poludi i glava da se izgubi, nastavlja, brzajući Berberin. Čeka ga žena u Zemunu sa dvoje dece, a Knjaz mu ne da otpust.
A zašto mu je žena otišla u Zemun? upita Valentino.
Nije mogla da podnese ove smrdljive primitivce. Toliko bazde na rakičinu i beli luk, da se od njihovog zadaha nekoliko puta onesvestila, objasni Berberin.
Obojica se popeše u Knjaževu kancelariju.
Je li kazao? upita Berberina Knjaz.
Nešto je kazao, ali to je kao da je jeo bunike! Starcu nisu sve koze na broju! odgovori Berberin.
Starac se samo pravi da je lud. Odsad će mu svakog jutra on, Berberin, udarati po trideset batina. Sve dok ne kaže razgovetno šta je rekao, a i ono što nije a misli! kaza Knjaz.
Starcu je duša u nosu, i on će od batina odapeti. Nije se on, Berberin, primio kod Knjaza da batina ljude već da ih brije! Pogotovo ne da bije sišavše s uma! Moli još jednom Knjaza da ga otpusti iz službe, žena mu se sa dvoje nejači muči oko stare i bolesne majke! reče Berberin.
Nek se muči kad joj je, budala, dozvolio da ode u Zemun. Babi ona ništa neće pomoći, ionako će crknuti. A njega je ostavila ovde da posti i da sam guli svoj krastavac, pa se zbog toga ispizmio na sav svet! Niko mu ne valja. Eto, otpustiće ga kad Starac kaže! kaza Knjaz.
Šta on ima sa Starcem prorokom? Nije njemu, Berberinu, Starac ništa skrivio! reče Berberin.
Nije! Ali kad već voli, on, svetski čovek koji brblja tolike jezike, da savetuje nepismene knjaževe kako treba vladati, eto mu: nek te svoje savete prikaže na delu. Neka natera Proroka lepim da progovori, reče Knjaz. I da mu do tančina protumači svoja buncanja.
Berberin izađe iz sobe vičući: „Kuku meni crnom!”
Tad Knjaz u nekoliko reči objasni doktoru Trubaru oko čega se spori sa Berberinom.
„Moj Latinče! Lasno je žvrljati slova po papiru i pesku. Papir se raspadne, pesak vetar rasprši. Ja moram da ih žvrljam kamdžijom po ljudskim leđima! A podlivi i tragovi od kamdžije ne brišu se lako”, zaključi Knjaz priču.

Dodaj komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *